Funkcioniranje očiju

Paul mi je došao na lekcije Funkcionalne integracije® žaleći se na bol u donjem dijelu leđa. Ono što sam primjetio ranije je da se u stajanju i sjedenju drži vrlo asimetrično s desnim ramenom obješenim i usmjerenim prema naprijed. Paul mi je rekao da tijekom srednje škole i fakulteta bavio baseballom, da je bio bacač pa sam preuranjeno posumnjao da je taj obrazac posljedica aktivnosti te da je to uzrok bolova u lumbalnoj kralježnici. Paul je usto napomenuo da od djetinjstva ima poteškoća s fokusiranjem predmeta u daljini te da je potisnuo vid u lijevom oku kako bi izbjegao dvoslike. Kao rezultat toga nije mogao procijeniti dubinu. Kako nisam bio upoznat s radom očiju, nisam obraćao punu pažnju na taj dio koji je spomenuo.

Imali smo nekoliko lekcija u kojima je Paul ležao u različitim položajima a ja sam mu pokušao pomoći da pusti napetost u lijevom ramenu. On je iskusio malo poboljšanje a ja sam primjetio malu razliku u njegovom obrascu držanja unatoč privatnim lekcijama i onome što je iskusio u ATM® satovima.

Nisam znao što dalje, pa sam ga tražio da iskusi gdje stavlja težinu kad stoji, da li na desnu ili lijevu nogu. U tom trenutku Paul je osjetio moju zbunjenost i rekao: «Neću moći spojiti obje strane tijela dok ne omogućim očima da rade zajedno». To je bilo prosvijetljenje za mene. Ignorirao sam ono najbitnije za Paula.

Zapamtio sam lekciju koja je bila vrlo opuštajuća za moje oči. Trebao sam smisliti gdje početi s Paulom.

Moshe Feldenkrais nas je impresionirao mišlju da u slučaju dominantne (jače) strane tijela i druge strane koja ima poteškoća veliku važnost ima podupiranja te dominantne strane osobe kako bi joj pomogli da funkcionira bolje. Odabrao sam da Paul iskusi svoje desno oko, ono koje koristi za gledanje.

Sjeli smo na stolac, jedan nasuprot drugoga. Tražio sam ga da pogleda u moje lice zatim zatvori oči i zadrži sliku mog lica ispred sebe. Zatim sam ga tražio da okreće glavu polako desno i lijevo držeći oči prema meni i gledajući u zamišljenu sliku lica te obračajući pažnju na oči u odnosu na pokrete glave. Onda sam ga tražio da pokreće glavu gore- dolje. Oba su oka omekšala i gledanje je bilo olakšano. Kasnije sam ga tražio da gleda u moje lice samo s desnim okom. Objasnio sam mu da ću mu sada ja pokretati glavu, okretati ga tako da će se njegova glava i tijelo pokretati u lijevo, a on će svaki puta pomicati pogled s jedne na drugu stranu mog lica. Probali smo par puta s otvorenim očima kako bi dobio ideju što treba činiti kad ima zatvorene oči. Efekt se pojavio vrlo brzo. Dok sam ga pokretao na taj način, sa svakim okretom njegovo lijevo rame je popuštalo i padalo a desna strana se izduživala i postajala jednaka lijevoj.

Na kraju lekcije otvorio je oči i sada je sjedio bez uobičajene distorzije. Pogledao je oko sebe i sa iznenađenjem rekao: «Sad vidim s oba oka, vidim sa dubinom».

Ovo iskustvo mi je promijenilo mišljenje i načine izvođenja lekcija Funkcionalne integracije®. Od tada istražujem funkcioniranje očiju, samostalno i s mnogim klijentima, uvijek ostanem fasciniran povezanošću očiju s ostatkom nas samih.