Umjetnost padanja

Oduvijek me fasciniralo padanje. Puno prije nego što sam otkrio Feldenkrais metodu, u snovima sam padao. I vi ste vjerojatno imali slične snove. Oni gdje se probudite neposredno prije udarca, prije slijetanja, a zatim snovi krenu drugim smjerom. Ponekad bi pao i sletio u svojim snovima. Ponekad bi nježno prizemljio, drugi put bi dobro lupio ali nikad se ne bi ozljedio. Također bi doživio percepcijski pomak. Soba je bila ista ali je ovog puta drugačije izgledala, planina s koje sam pao je ovog puta nudila alternativne puteve na vrh koje nisam dotada vidio.

Dr. Feldenkrais je također bio okupiran idejom padanja. U svojoj prvoj knjizi Body and mature behaviour, piše o: «instinktivnoj reakciji na padanje» i povezuje ga s «tjelesnim obrascem tjeskobe» Feldenkrais je jedan od prvih Europljana koji je imao crni pojas u Judu te je osnivač Judo kluba u Francuskoj. U Judu, kao i u drugim borilačkim vještinama, padanje je subjekt interesa i treninga i to je nešto što mora biti razvijeno.

Bilo u snovima, u osjećajima ili u našim djelima, padanje predstavlja ono što jesmo. Kao djeca padamo toliko često da je nemoguće pratiti broj padova. Naše rano padanje je način našeg učenja funkcioniranja u uspravnom položaju, kako bi bili prepoznati kao «ljudi». Ipak nakon nekog vremena odričemo se radosti i učenja koje nam padanje nudi. Padanje postaje više asocirano sa neuspjehom a ne više s otkrivanjem. Tijekom vremena, naša «sposobnost padanja» atrofira i postaje nešto čega se bojimo i što izbjegavamo.

U mitu o Ikaru, Ikar leti od tornja gdje je bio zarobljen, na krilima od voska i perja. Upozoren od svog oca da ne leti visoko, kako mu sunce ne bi otopilo krila, Ikar nastavlja letjeti sve više i više dok mu se krila nisu rastopila te on padne i umre. Poanta? Ne leti pre visoko. Budi umjeren u stremljenju. Slušaj što ti roditelji govore. Ne mislim tako. Zapravo je vrlo jednostavno kad pogledaš iz Feldenkrais perspektive (bar moje). Ikar nije znao kako pasti.

Feldenkrais metoda nam, direktno i indirektno, nudi mogućnost da istražimo odnos između nas samih i okoline koja nas okružuje te tla ispod nas. Možemo razviti odnos sa gravitacijom kroz nove reference i stvoriti nove mogućnosti za djelovanje. Upoznavajući se s padanjem možemo unaprijediti samopouzdanje, kreativnost, osjećaj sigurnosti i rizika te si pružiti razloge za život uz veću slobodu.